|
Autor Marina
|
|
Četvrtak, 20 Siječanj 2011 18:09 |
|
Krpelji su parazitske grinje čija se veličina kreće od 0,2 do 1,5 cm. U prirodi su rasprostranjeni vrlo široko. Ima ih u našim ravničarskim ili brdskim šumama, ali i uz polja, u vrtovima, živicama, okućnicama. Generalno ih možemo podijeliti na skupinu krpelja šikare (fam. Ixodidae) te na onu malobrojniju skupinu krpelja nastambi (fam. Argasidae). Značenje ovih ektoparazita je u funkciji mehaničkih i
bioloških vektora raznih bolesti domaćih životinja i čovjeka, ali i njihovo izravno štetno djelovanje (sisanje krvi, toksični učinak).
Po svojoj morfologiji šikarni krpelji na dorzalnoj strani redovito se susreće štit građen od tvrdog hitina, a krpelji nastambi ne posjeduju takve štitove, pa se zbog toga ovi prvi nazivaju još tvrdi krpelji, a krpelji nastambi meki krpelji.
Krpelji se javljaju u većem broju u proljeće i rano ljeto svake godine. Najaktivniji su kod nas u 5. i 6. mjesecu. Može ih se susresti i u jesen no znatno rijeđe, a izuzetno i zimi ako je zima topla i bez snijega. Njihova brojnost varira od godine do godine zbog raznih činitelja od kojih su neki poznati, a mnogi još nepoznati. Na primjer, većoj brojnosti krpelja pogoduje blaga zima.
|
|
|
Autor Marina
|
|
Četvrtak, 20 Siječanj 2011 18:02 |
|
Jedna od funkcija mokraćnog sustava je izbacivanje tijelu suvišnih tvari u tekućem obliku. Međutim neki nepotrebni minerali su slabo topljivi i mogu se udružiti u kristale. Ako je vrijeme izbacivanja kristala iz mokraćnog sustava produženo, onda se kristali mogu spojiti u veće formacije i tada se zovu KAMENCI ili UROLITI.
UROLIT je opće ime za sve kamence koji se nalaze bilo gdje u mokraćnom sustavu, a po mjestu lokacije onda dobiju ime. Najčešći kamenci su u mokraćnom mjehuru i mokraćnici, a mogu biti i u bubrezima. Ime kamenci dobiju i po sastavu minerala od kojih su građeni. Tako mogu biti: STRUVITNI, OKSALATNI, URATNI ili CISTINSKI.
Mehanizam nastanka kamenaca nije još do kraja razjašnjen, ali se znaju neki faktori koji ubrzavaju nastanak kao što su : infekcija mokraćnih puteva, genetika, hrana, volumen mokraće i učestalost mokrenja. Primijećeno je da je prisustvo kamenaca veće kod životinja koje žive u kući i malo se kreću. Debljina je također jedan od faktora rizika.
|
|
Autor Marina
|
|
Srijeda, 19 Siječanj 2011 21:29 |
|
Mačji virusni peritonitis (Feline Infectious Peritonitis - FIP) je zarazna bolest mačaka uzrokovana virusom iz porodice coronavirusa (Feline Coronavirus - FCoV). Postoje tri viđenja zašto kod nekih mačaka coronavirus izazove prolazno blago oboljenje u vidu proljeva, a kod drugih FIP. Prvo kaže da su u igri dva soja koronavirusa. Izrazito virulentni i patogeni soj - virus mačjeg zaraznog peritonitisa (Feline Infectious Peritonitis Viruse - FIPV) i puno benigniji (nevirulentni ili slabo virulentni) - mačji crijevni koronavirus (Feline Enteric Coronavirus - FECV). Drugo viđenje istog problema kaže da kod određenog broja zaraženih mačaka FECV mutira u FIPV, ali razlog te mutacije nije poznat. Treće viđenje je da u biti nema posebne razlike između FIPV-a i FECV-a per se, nego samo razlika u načinu odgovora imunološkog sustava kod pojedine mačke.
|
|
Autor Marina
|
|
Srijeda, 19 Siječanj 2011 21:24 |
|
FIV spada u retroviruse, porodicu lentivirusa (ili tzv. "sporih virusa"), istu porodicu u koju spadaju virusi koji izazivaju progresivnu pneumoniju ovaca, infekcioznu anemiju konja, artritis-encefalitis u koza, te AIDS u ljudi. Iako je virus po građi sličan virusu HIV-a (Human immunodeficiency virus), on je visoko specifičan na vrstu i zaraza ljudi FIV-om nije moguća. U retroviruse spada i virus mačje leukemije - FeLV.
Izvan živog organizma virus je vrlo nestabilan i ne preživljava duže od nekoliko sati u većini okoliša, pa tako ne postoji strah da bi se nova životinja mogla zaraziti preko namještaja, posuda za hranjenje, ležajeva, igračaka i sl.
Mačke zaražene FIV-om mogu se naći širom naše planete, ali učestalost je različita od zemlje do zemlje i ovisi o broju testiranih mačaka. U SAD-u ima približno 1.5 - 3% zdravih mačaka zaraženih FIV-om, te do 15% onih koji pokazuju kliničke znakove bolesti.
Najčešće su zaražene mačke lutalice, osobito one agresivne, dok one životinje koje se drže isključivo u kući imaju malo šanse da budu zaražene.
Primarni način prijenosa su rane. Uobičajen, neagresivni kontakt između mačaka, čini se, nije efikasan način prijenosa virusa. Vrlo rijetko, virus se može prenijeti sa mačke na mačiće tijekom gestacije, u porodu ili putem mlijeka. Seksualni kontakt, čini se, nije primarni način prijenosa FIV-a.
|
|
|
<< Početak < « 1 2 3 » > Kraj >>
|
|
Stranica 1 od 3 |
