Krv – hrana života

Od vremena prije sjećanja, krv je obavijena velom misterije. Istina je da niti mi, niti naši ljubimci bez nje ne možemo živjeti. Što napraviti kada iz nekog razloga Vašoj mački zatreba ta dragocjena tekućina?

Jednostavno rečeno, krv je veliki tranzitni sistem koji prenosi komponente života kroz mačje tijelo. Sastoji se od plazme, crvenih i bijelih krvnih zrnaca i trombocita. Ali nije sva mačja krv ista. Kao i njihovi humani vlasnici, mačke imaju različite tipove krvi.

KRVNE GRUPE

Istraživanja su pokazala postojanje tri tipa mačje krvi: grupa A, grupa B i grupa AB. Krvna grupa je kao i kod ljudi – nasljedna. Zbog toga kod domaćih mačaka na određenom području prevladava i određena krvna grupa.(Uglavom grupa A) Kod rasnih mačaka situacija malo drugačija jer se one pare samo unutar svoje pasmine i veći je postotak grupe B nego kod domaćih mačaka. Krvna grupa AB je vrlo rijetka, ali se takođe može naći čak i kod domaćih mačaka.

KRVNE LINIJE

Novorođeno mače prima antitjela iz kolostruma (prvog mlijeka) svoje majke. Ako mačić ima krvnu grupu A, a njegova majka krvnu grupu B, novorođenče će gutati hranu s antitjelima koja će napasti i uništiti njegova crvena krvna zrnca. Takav mačić postaje boležljiv i obično ugiba prvi tjedan svog života. Zbog toga je dobro da se mačke pare s partnerom iste krvne grupe.
Govorimo li o transfuziji, krvna kompatibilnost je za mačku pitanje života i smrti.

TRANSFUZIJA

Ako mački damo transfuziju suprotne krvne grupe može dobiti reakciju prilikom koje joj je u svega nekoliko minuta ugrožen život. Kada npr. mačka krvne grupe B primi krv grupe A, antitjela krvne grupe B napasti će i uništiti stanice krvne grupe A. Takva mačka će odmah pokazati znakove iscrpljenosti, slabije odkucaje srca, niski krvni tlak, usporeno će disati itd. Zbog toga se mačkama mora dati transfuzija isključivo iste krvne grupe.

KRVNI POREMEĆAJI

Kao i ljudi, mačke mogu imati različite krvne poremećaje, od trovanja krvi, te sve do najčešćeg mačjeg poremećaja-anemije. Hemofilija, iako rijetka, takođe postoji kod mačaka.
Da bi se utvrdilo kojoj grupi pripada mačja krv, potrebni su posebni testovi. U Americi ih imaju u samo nekim laboratorijima. U situaciji gdje je transfuzija hitno potrebna, a ne postoje testovi, dovoljno je da se pomiješa kap seruma ili plazme mačke primaoca i mačke davaoca krvi. Ako nema nikakvog zgrušavanja, mačka može primiti krv davaoca. Zbog toga na nekim klinikama drže mačke “darovatelje” krvi da imaju određeni tip mačje krvi kada im zatreba.

“BANKE” KRVI ZA ŽIVOTINJE

“Banke” krvi za životinje su za sada još uvijek novost, no ipak postoje. Velike bolnice za životinje kao npr. u New York-u i Bostonu imaju “banke” krvi za svoje potrebe. No, ako nekome zatreba rijetka krvna grupa, spremni su poslati krv gdje je potrebno. Postoje i kompanije koje imaju svoje “banke” krvi za životinje, no još uvijek imaju problema sa slanjem krvi na pojedina odredišta. Te kompanije uzgajaju provjereno zdrave mačke “donatore” koje ne drže u kavezima, nego se trude da im život bude ugodan i sretan. Drže ih 3 god, a potom udomljuju, a zadržavaju njihove mačiće iz “kolonije”. Razlika između mačjih i psećih “donatora” je u tome što se mačke uglavom moraju uspavati (sedirati) da bi im se izvadila krv. Budući je to stresno za životinju, krv im vade samo jednom mjesečno.
Sve je to prilično skupo. Cijena prosječne transfuzije je 60-200 dollara.
No, krv sadrži život, kako za nas, tako i za našeg ljubimca. Zbog toga je sve više ispitivanja u svijetu na tom području.
A krv će i dalje ostati crveno obojana misterija.

Izvor: prijevod s engleskog Amelija Leopoldović